Vršnjački odnosi darovite djece i mladih

Razgovori o međuljudskim odnosima sa bićem koje odrasta znaju biti popriličan odgojni izazov i prepuni su finih detalja i rastezljivih pravila. Od svih vještina i vrijednosti koje pokušavamo prenijeti svom potomstvu, prihvatljivo ponašanje prema drugim ljudima čini mi se najzahtjevnije, jer predstavlja složeni ples oko svojih i tuđih osjećaja, granice prihvatljivog koja ovisi o dobi, kontekstu, obiteljskim i društvenim pravilima… Kako procijeniti do kada je u redu da dijete teti kaže da mu se ne sviđa poklon, a kada dijete već treba znati da se treba pristojno zahvaliti i nasmiješiti, sviđao mu se poklon ili ne? Kako djetetu objasniti da laganje nije prihvatljivo i da uvijek treba biti iskren, ali da nekad neke stvari treba prešutjeti (ne, ne možeš reći nekome da je ružan, debeo, glup, iako to misliš i imaš objašnjenje za to). S darovitom djecom ovi razgovori su na jednom još intenzivnijem nivou. Kada s djetetom koje je intelektualno napredno, a emocionalno na razini na kojoj razvojno treba biti, krenete razgovarati o odnosima, obično se zapetljate već na drugoj rečenici.

Razmišljanje o prihvaćenosti svoga djeteta u društvu vršnjaka može biti izvor višednevne glavobolje. Svjesni smo da to da li našu djecu vršnjaci prihvaćaju, vole, zovu na rođendanske zabave i druženja.., ovisi o međuljudskim vještinama, pristojnosti, ugodnosti, suradnji, spremnosti na kompromis. Iako sva djeca mogu imati izazove u vršnjačkim odnosima, kod darovite djece i mladih ova situacija može biti posebno kompleksna.

Izazovi i prilike u vršnjačkim odnosima darovitih

Dio darovite djece i mladih odlično je prihvaćen od strane vršnjaka, oni su vođe u svojim grupama i vršnjaci se s njima rado druže, ali isto tako mogu biti i izolirani od vršnjaka. Potencijalni izazovi koji se kod darovite djece i mladih mogu pojaviti u odnosu s vršnjacima, a zbog kojih ih vršnjaci ne prihvaćaju ili se oni ne žele družiti s vršnjacima, su:

• mogu biti nestrpljivi i netolerantni u odnosu s vršnjacima (“ali oni tako sporo shvaćaju”)

• sklonost pravdi, pravilima i organizaciji (postavljaju pravila u igrama koja druga djeca ne razumiju i ne žele slijediti)

• nemaju iste interese, aktivnosti i teme s vršnjacima

• zbog verbalno naprednog razvoja koriste riječnik koji vršnjaci ne razumiju

• imaju čudan smisao za humor koji vršnjacima nije smiješan

• zbog intelektualne razine, mogu imati drugačije potrebe u prijateljstvu od vršnjaka (npr. ranije žele odnos koji uključuje povjerenje i povjeravanje)

Neka darovita djeca i mladi zbog neslaganja s vršnjacima preferirat će društvo starijih od sebe ili odraslih. S jedne strane to može biti dobro rješenje, ali s druge se mogu javiti problemi kada stariji prijatelji recimo krenu izlaziti vani navečer, a roditelji to svom osnovnoškolcu još ne dozvoljavaju.

Što roditelji trebaju imati na umu?

Nekoliko je stvari kojih roditelji darovite djece i mladih koji se brinu oko izoliranosti svoje djece trebaju imati na umu:

• Probleme s vršnjacima češće navode roditelji, nego sami daroviti (ponekad zabrinuti roditelj preuveličava problem, a dijete ima potpuno drugačije potrebe i sliku o svijetu)

• Kako djeca rastu, rastu im i mogućnosti i kapaciteti za pronalazak prijatelja s istim interesima (dok su mlađi, „izvor“ prijatelja im je najčešće jedino škola, kako rastu sve je više prilika za upoznavanje sličnih sebi)

• Ne treba odmah zaključiti da dijete nema socijalne vještine ako nema prijatelja u razredu- možda u razredu nema vršnjake za druženje sa istim interesima

• Ukoliko nemaju puno prijatelja, to ne mora značiti usamljenost (kao što veliko društvo ne mora značiti bliskost i prijateljstvo)

• Ponekad im je jednostavno previše drugih ljudi i žele biti sami sa sobom i svojim mislima

• Introvertnost, sramežljivost i osjetljivost nisu problemi koje treba popraviti – to su osobine djeteta i treba ih jednostavno prihvatiti

• Najveći zaštitni faktor je odnos s odraslom osobom koja pruža potporu i prihvaćanje

Potrebno je pokazati suosjećanje, potporu, ohrabriti, a ne banalizirati njihove probleme i ne osuđivati (zašto jednostavno ne možeš biti kao drugi..), i jednostavno dati djetetu do znanja da ste tu za njega (bez pritiska). Kao i uvijek, razgovor je prvi alat s kojim krećete. U slučaju vršnjačkih odnosa, ovisno o dobi i onome što dijete ili vas muči, razgovori mogu biti o tome zašto su neka djeca omiljena, neka ne; možete raspraviti razliku popularnosti i prijateljstva; važnost pristojnosti i suzdržavanja od komentara, zašto nije uvijek dobro reći sve što nam je na umu, zašto se ne moraju svi uvijek slagati s nama…

Važno je imati povjerenje u svoje dijete, da će ono pronaći svoj put, a ako ima barem jednog prijatelja ne bi se trebali zamarati koliko se zamaramo. Naravno, važno je procijeniti i kada treba reagirati, jer svaki oblik zlostavljanja, negativnog izdvajanja, isključivanja i slično treba srezati u korijenu, prije nego preraste u teže rješivi problem.